Veruke ili bradavice su jedna od najčešćih i najproširenijih bolesti kože; tipične su za mladu dob, uzrokovane su virusom i prenose se izrazito lako.
Kako se očituju
Tijek
Veruke, uobičajeno nazvane "bradavice", predstavljaju jednu od najčešćih virusnih infekcija. Pojavljuju se u različitom izgledu ovisno o lokalizaciji: mogu biti filiformne (vlaknaste), plosnate, uzdignute ili čak karfiolaste. Njihova kontagioznost je široko dokazana; lako je ustanoviti i njihovu mogućnost autoinokulacije: samo jedna inicijalna lezija, Često je popraćena razvojem drugih satelitnih veruka. Još nije bilo moguće kultivirati in vivo virus veruka; on je, međutim, lako vidljiv pod elektronskim mikroskopom. Veruke su u osnovi pojava u juvenilnoj dobi.
Kako se očituju
One se obično manifestiraju na otkrivenim dijelovima, šakama, licu i, vrlo često, na tabanu stopala gdje se obično zamijene za zadebljalu kožu i kao takve se dugo liječe, sve dok pojava drugih lezija ili rezistencija prema uobičajenim tretmanima koje koristi pediker ne uvjere pacijenta da ode liječniku. Dok na tabanu stopala veruka može ostati solitarna čak i mnogo mjeseci, veruke koje se pojave u područjima podvrgnutim trenju ili one u ano - genitalnom području mogu poprimiti obilan izgled, poput cvjetače, i mogu se brzo povećavati. U tim slučajevima se govori o šiljastim kondilomima ili veneričnim papilomima (koji se uobičajeno nazivaju "pijetlova kresta"): ne može se uvijek njihovo podrijetlo povezati s veneričnom zarazom.
Tijek
Tijek običnih veruka je vrlo raznolik i nije lako predvidiv. Postoje neke veruke, posebno na tabanu stopala, koje mogu nepromijenjene perzistirati godinama i zatim spontano nestati. Druge se pak početno dobivaju u bazenima, športskim dvoranama, javnim tuševima i kupeljima i nakon njih slijede brojne slične lezije, kako u blizini, tako i udaljene. Primijećen je nestanak veruka i samom sugestijom (aplikacija novčića ili nekog religioznog simbola, izgovaranje fraza magičnog sadržaja, itd.). Vulgarne veruke se pojavljuju u obliku uzdignuća koja su prilično hrapava kod opipa, neravna, sa zadebljanom koničnom površinom, bez upalnih perilezionalnih fenomena i bez bolova, osim ako se ne pritisnu. Njihova veličina varira ovisno o dobi pogođene osobe.
Terapija veruka je vrlo jednostavna, ali često ponešto obeshrabrujuća. U najvećem broju slučajeva, a posebno ako je prisutan mali broj veruka, dovoljno je pobrinuti se za njihovo odstranjenje pomoću dijatermokoagulacije, uz prethodnu lokalnu anesteziju. Ako su veruke, kao što se često događa, vrlo brojne i diseminirane, katkad je potrebno operirati u općoj anesteziji, posebno ako se radi o djeci. U tim slučajevima je dobro naglasiti mogućnost recidiva; uz to, kako nije moguće predvidjeti hoće li, i na kojem mjestu, doći do razvoja nove veruke, koja može imati izrazito varijabilnu inkubaciju, potrebno je informirati pacijenta, upozoravajući ga na mogućnost da druge veruke mogu nastati na područjima kože koja su neoštećena u trenutku zahvata.
Kada je moguće, preporuča se uporaba tekućeg dušika u terapiji. Uporaba tekućeg dušika, koji se nalazi u prodaji na temperaturi od - 190°C, preporučljiva je pod mnogim aspektima. Ona omogućava postizanje smrzavanja veruke i stvaranje, na njezinom mjestu, bule koja, uz resorpciju tekućine koja se u njoj nalazi, dovodi do izlječenja. Tekući dušik se također s posebnim uspjehom koristi u tretmanu juvenilnih ravnih veruka, pomoću običnog doticanja lezija s tupferom od gaze namočenim u tekućinu. Prednosti koje nudi taj sustav liječenja, koji se danas naširoko koristi, sastoje se od mogućnosti izbjegavanja stvaranja krvave (ranjene) površine, koja nastaje nakon dijatermokoagulacije; uz to, izlječenje nastupa bez ožiljka, dok ga je sa dijatermokoagulacijom gotovo nemoguće izbjeći. Među nedostatcima terapije tekućim dušikom podsjetit ćemo da u nekim slučajevima nakon smrzavanja, koje obično stvara bol koju dobro podnose čak i djeca, može slijediti više ili manje kratak period intenzivne lokalne boli koju neke osobe definiraju kao nepodnošljivu i koja dovodi do preferiranja korištenja anestetika i dijatermokoagulatora u terapiji ostalih veruka kod istog pacijenta.
Neovisno o tipu korištene procedure, intenzitet reakcije na hladnoću ovisi, osim o trajanju aplikacije i izvedenom pritisku, i o:
* dobi oboljelog: koža djeteta dobi mlađe od jedne godine reagira 3-4 puta više od kože odrasle osobe;
* spolu: žene su osjetljivije;
* mjestu: lice, prsti, uške i općenito slabo prokrvljena mjesta i tanka koža, puno su fragilniji i osjetljiviji;
* stanju površine koju se tretira: krustozne i rezistentne lezije koje će se stoga strugati prije bilo kakvog zahvata hladnoćom.
Konačno, kada lezija pokazuje potrebu za više susljednih aplikacija, treba čekati kompletan nestanak reakcije izazvane prethodnim tretmanom, prije izvođenja sljedećeg.
Terapija šiljastih kondiloma može biti povjerena dijatermokoagulaciji uz prethodnu lokalnu kontaktnu anesteziju anesteticima na bazi novokaina. Rabe se farmaceutski preparati koji sadrže podofilinsku smolu: oni imaju terapijsku aktivnost, ali je neophodno koristiti ih pod izravnim vodstvom specijalista, da se izbjegnu oštećenja, katkad vrlo teška, koja proizlaze iz nepromišljene primjene tih preparata. Oni se, naime, moraju aplicirati izravno na lezije i kroz ne više od 2-3 sata, dva puta u 48 sati; osim toga treba izrazito paziti na zaštitu okolne sluznice od kaustičnog djelovanja lijeka. Kao alternativa tretmanu hladnoćom, može se koristiti premazivanje keratolitičkom tekućinom (duofilm ili tekućina na bazi salicilne kiseline).
Treba, međutim, izbjegavati prolijevanje po zdravoj koži, očistiti prije svake aplikacije eterom i odstraniti svaka 2 dana "mrtvu kožu" pomoću zašiljenih škara (škare za šivanje su odlične za tu uporabu) režući što je dublje moguće (do granice senzibiliteta).
S druge strane, trenutno je neopravdano pribjegavanje:
* elektrokoagulaciji veruka tabana stopala što onemogućava hodanje mnogo dana i katkad ostavlja bolne ožiljke prvenstveno u točkama oslonca;
* radioterapiji, koja je djelotvorna, bezbolna, ali često udružena s teškim kontraindikacijama. Taban stopala loše podnosi ionizirajuća zračenja zbog čega su lezije od zračenja (radiodermitisi) dosta česti na tom mjestu.
Kako se očituju
Tijek
Veruke, uobičajeno nazvane "bradavice", predstavljaju jednu od najčešćih virusnih infekcija. Pojavljuju se u različitom izgledu ovisno o lokalizaciji: mogu biti filiformne (vlaknaste), plosnate, uzdignute ili čak karfiolaste. Njihova kontagioznost je široko dokazana; lako je ustanoviti i njihovu mogućnost autoinokulacije: samo jedna inicijalna lezija, Često je popraćena razvojem drugih satelitnih veruka. Još nije bilo moguće kultivirati in vivo virus veruka; on je, međutim, lako vidljiv pod elektronskim mikroskopom. Veruke su u osnovi pojava u juvenilnoj dobi.
Kako se očituju
One se obično manifestiraju na otkrivenim dijelovima, šakama, licu i, vrlo često, na tabanu stopala gdje se obično zamijene za zadebljalu kožu i kao takve se dugo liječe, sve dok pojava drugih lezija ili rezistencija prema uobičajenim tretmanima koje koristi pediker ne uvjere pacijenta da ode liječniku. Dok na tabanu stopala veruka može ostati solitarna čak i mnogo mjeseci, veruke koje se pojave u područjima podvrgnutim trenju ili one u ano - genitalnom području mogu poprimiti obilan izgled, poput cvjetače, i mogu se brzo povećavati. U tim slučajevima se govori o šiljastim kondilomima ili veneričnim papilomima (koji se uobičajeno nazivaju "pijetlova kresta"): ne može se uvijek njihovo podrijetlo povezati s veneričnom zarazom.
Tijek
Tijek običnih veruka je vrlo raznolik i nije lako predvidiv. Postoje neke veruke, posebno na tabanu stopala, koje mogu nepromijenjene perzistirati godinama i zatim spontano nestati. Druge se pak početno dobivaju u bazenima, športskim dvoranama, javnim tuševima i kupeljima i nakon njih slijede brojne slične lezije, kako u blizini, tako i udaljene. Primijećen je nestanak veruka i samom sugestijom (aplikacija novčića ili nekog religioznog simbola, izgovaranje fraza magičnog sadržaja, itd.). Vulgarne veruke se pojavljuju u obliku uzdignuća koja su prilično hrapava kod opipa, neravna, sa zadebljanom koničnom površinom, bez upalnih perilezionalnih fenomena i bez bolova, osim ako se ne pritisnu. Njihova veličina varira ovisno o dobi pogođene osobe.
Terapija veruka je vrlo jednostavna, ali često ponešto obeshrabrujuća. U najvećem broju slučajeva, a posebno ako je prisutan mali broj veruka, dovoljno je pobrinuti se za njihovo odstranjenje pomoću dijatermokoagulacije, uz prethodnu lokalnu anesteziju. Ako su veruke, kao što se često događa, vrlo brojne i diseminirane, katkad je potrebno operirati u općoj anesteziji, posebno ako se radi o djeci. U tim slučajevima je dobro naglasiti mogućnost recidiva; uz to, kako nije moguće predvidjeti hoće li, i na kojem mjestu, doći do razvoja nove veruke, koja može imati izrazito varijabilnu inkubaciju, potrebno je informirati pacijenta, upozoravajući ga na mogućnost da druge veruke mogu nastati na područjima kože koja su neoštećena u trenutku zahvata.
Kada je moguće, preporuča se uporaba tekućeg dušika u terapiji. Uporaba tekućeg dušika, koji se nalazi u prodaji na temperaturi od - 190°C, preporučljiva je pod mnogim aspektima. Ona omogućava postizanje smrzavanja veruke i stvaranje, na njezinom mjestu, bule koja, uz resorpciju tekućine koja se u njoj nalazi, dovodi do izlječenja. Tekući dušik se također s posebnim uspjehom koristi u tretmanu juvenilnih ravnih veruka, pomoću običnog doticanja lezija s tupferom od gaze namočenim u tekućinu. Prednosti koje nudi taj sustav liječenja, koji se danas naširoko koristi, sastoje se od mogućnosti izbjegavanja stvaranja krvave (ranjene) površine, koja nastaje nakon dijatermokoagulacije; uz to, izlječenje nastupa bez ožiljka, dok ga je sa dijatermokoagulacijom gotovo nemoguće izbjeći. Među nedostatcima terapije tekućim dušikom podsjetit ćemo da u nekim slučajevima nakon smrzavanja, koje obično stvara bol koju dobro podnose čak i djeca, može slijediti više ili manje kratak period intenzivne lokalne boli koju neke osobe definiraju kao nepodnošljivu i koja dovodi do preferiranja korištenja anestetika i dijatermokoagulatora u terapiji ostalih veruka kod istog pacijenta.
Neovisno o tipu korištene procedure, intenzitet reakcije na hladnoću ovisi, osim o trajanju aplikacije i izvedenom pritisku, i o:
* dobi oboljelog: koža djeteta dobi mlađe od jedne godine reagira 3-4 puta više od kože odrasle osobe;
* spolu: žene su osjetljivije;
* mjestu: lice, prsti, uške i općenito slabo prokrvljena mjesta i tanka koža, puno su fragilniji i osjetljiviji;
* stanju površine koju se tretira: krustozne i rezistentne lezije koje će se stoga strugati prije bilo kakvog zahvata hladnoćom.
Konačno, kada lezija pokazuje potrebu za više susljednih aplikacija, treba čekati kompletan nestanak reakcije izazvane prethodnim tretmanom, prije izvođenja sljedećeg.
Terapija šiljastih kondiloma može biti povjerena dijatermokoagulaciji uz prethodnu lokalnu kontaktnu anesteziju anesteticima na bazi novokaina. Rabe se farmaceutski preparati koji sadrže podofilinsku smolu: oni imaju terapijsku aktivnost, ali je neophodno koristiti ih pod izravnim vodstvom specijalista, da se izbjegnu oštećenja, katkad vrlo teška, koja proizlaze iz nepromišljene primjene tih preparata. Oni se, naime, moraju aplicirati izravno na lezije i kroz ne više od 2-3 sata, dva puta u 48 sati; osim toga treba izrazito paziti na zaštitu okolne sluznice od kaustičnog djelovanja lijeka. Kao alternativa tretmanu hladnoćom, može se koristiti premazivanje keratolitičkom tekućinom (duofilm ili tekućina na bazi salicilne kiseline).
Treba, međutim, izbjegavati prolijevanje po zdravoj koži, očistiti prije svake aplikacije eterom i odstraniti svaka 2 dana "mrtvu kožu" pomoću zašiljenih škara (škare za šivanje su odlične za tu uporabu) režući što je dublje moguće (do granice senzibiliteta).
S druge strane, trenutno je neopravdano pribjegavanje:
* elektrokoagulaciji veruka tabana stopala što onemogućava hodanje mnogo dana i katkad ostavlja bolne ožiljke prvenstveno u točkama oslonca;
* radioterapiji, koja je djelotvorna, bezbolna, ali često udružena s teškim kontraindikacijama. Taban stopala loše podnosi ionizirajuća zračenja zbog čega su lezije od zračenja (radiodermitisi) dosta česti na tom mjestu.
