Warning: Call-time pass-by-reference has been deprecated in /home/poliklin/public_html/plugins/content/kasocialsharing.php on line 27

Notice: Undefined property: stdClass::$permalink in /home/poliklin/public_html/plugins/content/kasocialsharing.php on line 400

Notice: Undefined index: use_ids in /home/poliklin/public_html/plugins/content/kasocialsharing.php on line 413

Notice: Undefined variable: plgConfig in /home/poliklin/public_html/plugins/content/kasocialsharing.php on line 185
PITANJE: Prije tri godine imao sam jaku upalu uha obostrano. Nakon terapije, koja je trajala oko 15. dana, kada su problemi u pogledu boli, začepljenosti, promjene tlaka i sl, u potpunosti nestali, osjetio sam podosta jako bubnjanje u oba uha. Ono je naročito bilo izraženo u nočnim satima. Nakon nekoliko dana i postepeno, bubnjanje se smanjilo, ali je posebice u lijevom uhu i dalje prisutan pulsirajući šum, a prije godinu i pol, pojavio se i blagi šum na oba uha koji je konstantan. Za sada se nivo ovoga šuma odrzava na jednom nivou, ali me interesira, da li se ovaj pulsirajuci šum može riješiti. Inače, on je izraženiji što je glava položena niže? Imam česta začepljenja i curenja iz nosa, često mi se niz grlo slijeva sekret, takodjer, imam i devijaciju lijeve, i atrofiju obje nosne školjke. Usput, pokušao sam, po preporuci ljekara da stavljam kapljice u nos, te da začepim nos i onda napravim pritisak i proguram zrak kroz nos u tube, ali nije pomoglo. Još da dodam, bubne opne su mi obostrano uvucene, bez jasnog sjaja, ali je sluh u potpunosti ocuvan,nemam vrtoglavice, curenja iz uha i sl. Unaprijed, hvala!

ODGOVOR: U Vas treba jasno razlučiti dva različita, u manjoj ili većoj mjeri povezana, entiteta.
Prvo je jasni nastanak tinnitusa nastalog paralelno s upalom uha. Iz didaktičkih razloga ga dijelimo na tinnitus uzrokovan preauditornim strukturama i onaj uzrokovan samim auditornim (unutrašnje uho i slušni živac) strukturama.
Zbog ventilacijskih smetnji u bubnjištu, kao i zbog afekcije unutrašnjeg uha upalnim supstratom, tinnitus je uobičajen pratitelj otitisa. On je u velikoj većini slučajeva kratkotrajan i prolazan. Međutim, on može ostati permanentan kao poslijedica lezije osjetnih stanica unutrašnjeg uha. Vjerojatna fiziološka podloga je u hiperaktivnim osjetnim slušnim stanicama koje su aktivirane kemijskim disbalansom na nivou njihove membrane. Isto tako i abnormalno nizak prag podražaja osjetnih stanica može također biti uzročnikom njihovog spontanog izbijanja sa poslijedičnom percepcijom nepostojećeg zvuka (poput "fantomskih udova" nakon amputacije). Neki autori sugeriraju da se problem zbiva u višim strukturama na mjestu dekodiranja i prijenosa slušne informacije.
Tinnitus može biti povezan i pratiti razna patološka stanja unutrašnjeg uha (otoskleroza, akustička trauma, oštećenje lijekovima, Meniere-ova bolest, tumori slušnog živca i sl.). On se može liječiti (ovisno o uzroku) lijekovima pri čemu se najčešće koriste tri skupine lijekova: 1) anestetici (npr lidokain), 2) periferni vazodilatatori i antikonvulzivi (poput nikotinske kiseline i karbamazepina) i 3) trankvilizatori i antidepresivi koji pomažu bolesniku u toleriranju tinnitusa. Kirurško liječenje je prikladno u nekim bolestima u kojima je tinnitus popratni simptom, poput otoskleroze, tumora slušnog živca ili glomus tumora te Meniere-ove bolesti.
Tinnitus uzrokovan preauditornim strukturama najčešće ima podlogu u vaskularnim tumorima i anomalijama, a potom i kontrakciji mišića ( slušni i mišići mekog nepca). Na to bi u Vas trebalo usmjeriti pažnju prilikom obrade zbog anamnestičkih podataka o pulsirajućem šumu koji se pojačava pri sagibanju. Vaskularni tumori i anomalije se liječe kirurški ili embolizacijom, dok su se neki antiepileptici pokazali efikasnim u liječenju tinnitusa uzrokovanog mioklonusom
Mnogi autori izvješćuju o uspješnom liječenju tinnitusa maskiranjem šuma slušnim pomagalima ili uređajima-maskerima služeći se analogijom da je tinnitus mnogo manje izražen u uvjetima vanjske buke. Elektrostimulacija, bilo unutar pužnice ( organa sluha) ili izvan nje se također pokazala uspješnom u liječenju nekih vrsta tinnitusa. Anedoktalno se spominju i biofeedback metoda, akupunktura i hipnoza kao metode liječenja.
Na kraju možemo zaključiti da je tinnitus frustrirajući simptom u mnogih bolesnika koji zahtjeva maksimalnu pažnju i temeljitost u obradi, kako zbog odabira što adekvatnije metode liječenja koja će biti najefikasnija ovisno o uzroku tinnitusa, tako i zbog činjenice da je tinnitus nerijetko samo popratni simptom stanja koja mogu životno ugroziti bolesnika.
Drugo na što u Vas moramo obratiti pažnju su teškoće u nosnom disanju. Prema opisu Vaših tegoba u Vas postoji evidentna deformacija nosne pregrade te simptiomi koji bi mogli ukazivati na probleme s drenažom paranazalnih sinusa te postojanje njihove kronične upale. To bi moglo uzrokovati kroničnu iritaciju epifarinksa zbog zalijevanja upalnim sekretom iz paranazalnih sinusa, što dovodi do kroničnih teškoća s ventilacijom srednjeg uha i što bi također moglo biti uzrokom tinnitusa. U tom smislu je svakako potrebna detaljna rinosinusološka obrada, kao i timpanometrija.
Dijagnostika i terapija tinnitusa i rinosinusoloških problema su u cijelosti u domeni liječnika specijaliste otorinolaringologa, koji će u većoj ili manjoj mjeri trebati i pomoć neurologa.