Bjelančevine su neophodne za rast i obnavljanje tkiva, a imaju i još neke specifične funkcije. Zato se bjelančevine iz hrane često smatraju i zaštitnim prehrambenim tvarima. Osim što su glavni građevni elementi stanica, bjelančevine mogu predstavljati i izvor energije, a jedan gram bjelančevina daje 17 kJ, odnosno 4 kilokalorije. Građene su od lanca aminokiselina koje se prema mogućnosti sinteze u organizmu dijele na esencijalne i nesencijalne.
Pri zadovoljavajućoj opskrbi energijom i dušikom, organizam može sintetizirati neke vrste aminokiselina pa se one nazivaju neesencijalnim aminokiselinama. No, esencijalne aminokiseline organizam ne može sam sintetizirati i potrebno ih je u organizam unijeti hranom. U skupini esencijalnih aminokiselina nalaze se valin, leucin, izoleucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin i triptofan. Navedenoj listi pridodan je i histidin nakon što je utvrđeno da je potreban tijekom rasta djece.
Od namirnica životinjskog porijekla vrijedni izvori proteina su meso, mlijeko, mliječni proizvodi, riba i jaja, a među namirnicama biljnog porijekla važni izvori su mahunarke, žitarice i sjemenke. Bjelančevine životinjskog porijekla imaju veću biološku vrijednost jer im je aminokiselinski sastav sličniji sastavu ljudskog organizma pa je njihova iskoristljivost u organizmu veća. Zato vegetarijanci moraju dodatno paziti na dostatan unos proteina i osigurati organizmu zadovoljavajući unos aminokiselina.
Za planiranje prehrane, važno je dobro poznavanje njihovog aminokiselinskog sastava radi mogućnosti kombinacije bjelančevina biljnog i životinjskog porijekla i osiguranja dnevnih fizioloških potreba organizma za esencijalnim aminokiselinama.
Za odraslu osobu dnevne potrebe za proteinima iznose oko 0.7 g/kg tjelesne mase, za djecu i mladež u vrijeme intenzivnog rasta 1-1.5 g/kg, a za dojenčad oko 2 g/ kg tjelesne težine. Preporučeno je da proteini zadovoljavaju 10-15% ukupnog energetskog dnevnog unosa.
Pri zadovoljavajućoj opskrbi energijom i dušikom, organizam može sintetizirati neke vrste aminokiselina pa se one nazivaju neesencijalnim aminokiselinama. No, esencijalne aminokiseline organizam ne može sam sintetizirati i potrebno ih je u organizam unijeti hranom. U skupini esencijalnih aminokiselina nalaze se valin, leucin, izoleucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin i triptofan. Navedenoj listi pridodan je i histidin nakon što je utvrđeno da je potreban tijekom rasta djece.
Od namirnica životinjskog porijekla vrijedni izvori proteina su meso, mlijeko, mliječni proizvodi, riba i jaja, a među namirnicama biljnog porijekla važni izvori su mahunarke, žitarice i sjemenke. Bjelančevine životinjskog porijekla imaju veću biološku vrijednost jer im je aminokiselinski sastav sličniji sastavu ljudskog organizma pa je njihova iskoristljivost u organizmu veća. Zato vegetarijanci moraju dodatno paziti na dostatan unos proteina i osigurati organizmu zadovoljavajući unos aminokiselina.
Za planiranje prehrane, važno je dobro poznavanje njihovog aminokiselinskog sastava radi mogućnosti kombinacije bjelančevina biljnog i životinjskog porijekla i osiguranja dnevnih fizioloških potreba organizma za esencijalnim aminokiselinama.
Za odraslu osobu dnevne potrebe za proteinima iznose oko 0.7 g/kg tjelesne mase, za djecu i mladež u vrijeme intenzivnog rasta 1-1.5 g/kg, a za dojenčad oko 2 g/ kg tjelesne težine. Preporučeno je da proteini zadovoljavaju 10-15% ukupnog energetskog dnevnog unosa.
